Prije godinu dana preko jedne društvene mreže došao sam do linka koji me odveo na PS portal. PS portal je lokalni neovisni medij i kao takav sasvim sigurno da je dobar projekt - jer je dobrodošlo svako pokretanje svake inicijative u poslijeratnoj, socijalno i ekonomski siromašnoj zajednici.
U video formatu PS portala od 22. veljače 2015. vlasnik portala cijenjeni dr. Milenko Strižak ugostio je svoju dugogodišnju prijateljicu i trenutnu dogradonačelnicu grada Petrinje Svjetlanu Lazić. Iskreno, nisam se imao namjeru prije godinu dana baviti ovim spornim video intervjuom, sve dok putujući u Zagreb nisam čuo komentare žena na taj video. Na tom sam si putu uzeo u zadatak napraviti kratak osvrt na video intervju.
Dobar novinar treba istraživati, percipirati, kritički promišljati, biti dobar komunikator a prije svega odnositi se prema drugoj strani sa poštovanjem i profesionalno. U novinarskom diskursu odnos prema gošći mora biti profesionalan, pa i kada je u pitanju „stara prijateljica“, ma koliko format intervjua treba biti opuštajući bez nekih teških tema. Oslovljavati imenom, ti, znaš, mi, osobno je meni bilo neugodno s obzirom da kako i sam riječ kaže „gošća“ pa bila ona u radijskoj ili tv emisiji ili kao gošća u našem privatnom domu, stavlja nam ipak zadatak uvažavanja istog.
Mediji su snažno oružje no isto tako i odogovorno za prenijeti sadržaj, odaslati jasnu poruku, ali ta poruka nikako ne bi smjela biti seksistička. Nimalo šaljiva, pa čak i vrlo uvredljiva.
Ima li dogradonačelnica vremena za belu ili šnaps tijekom radnog vremena sam je početak nesmotrenih, štetnih i stereotipnih pitanja protiv kojih se toliko borimo kako bi ih izbacili iz svakodnevne upotrebe. Dok traje „ hajka“ na službenike i namještenike, jer ih društvo i onako percipira kao uhljebe, neradnike na državnom, županijskom ili gradskom proračunu. Umjesto da prokazujemo dobro, ovakvim pitanjima i onako poljuljane odnose još više satiremo. Vješto je i ležerno dogradonačelnica odgovarala na pitanja i komentare, pa i kada su bili ovakvi: Ja se ne sjećam da sam te ikad vidio u suknji, a kažu da imaš dobre noge. (17-ta minuta videa)
Možda i je takvo pitanje normalno za dvoje prijatelja u nekoj mirnoj intimnoj atmosferi. No svakako je problem kada takvo seksističko pitanje postane javno, kada je i sama gošća trebala prepoznati granicu "dobrog ukusa“. Na žalost, gošća je pristala na odgovor ne smatrajući da treba obraniti žene koje su uglavnom žrtve tih i takvih ispada jer „seksizam nikada nije dobronamjeran“, a najmanje kada ga gošća „prešutno“ odobri.
Usporedbe radi, jeste li kada vidjeli na javnom mjestu ženu da fućka za zgodnim frajerom, dovikuje ili dobacuje? Jeste li ikada pročitali da je žena fizički ili seksualno zlostavljala suprotni spol?Vjerovatno mislite kako nije dobra usporedba, no seksizam je nasilje i kao takvo ga svakako trebamo osuditi, ponajprije u javnom prostoru pa bili to portali, društvene mreže ili cesta. Seksizam vodi nasilju, on je kao bršljen duboko ukorijenjen i samo uništavanje njegovog korijena može donjeti rezultate. Zastrašujuće je što ga žena, dogradonačelnica, od koje se i očekuje da bude suport, prešutno odobri u maniri dobro prijateljskih odnosa.
Određuje li dogradonačelnicu to što nosi hlače, a ne suknje ili što se ne šminka? Nebulozno je očekivanje našeg društva da smo normirani i određeni za uloge, a svako odstupanje van tih krugova je povod za stereotipe, predrasude i diskriminaciju. Nigdje u cijelom videu nije prikazana dogradonačelnica sa svojim rezultatima rada, decidirano i jasno, već kao žena od koje se očekuje da se odluči između „grudnjaka i moto kultivatora“, te može se i udati jer zna skuhati dobar grah.
Prijateljski intervju ili seksizam koji je u javnom prostoru prešutno odobrila žena?
Možemo govoriti o šaljivom formatu video intervjua i tražiti opravdanje, no možemo govoriti i o pretpostavci da na tom stolcu može sjediti i nečija mama, sestra, supruga. Prvenstveno žena. Pitajući dogradonačelnicu o broju žena na funkciji u gradskoj upravi aludiralo se na pitanju “pa zar su stvarno toliko sposobne“? Živimo u nekom 21 stoljeću gdje želimo ravnopravnost spolova, govorimo da su žene ravnopravne, jednake, no da li je doista tako? Želimo li ovakvim pitanjima, a ona su odraz patrijarhalnih lica i naličja našega društva, zaista vratiti ženu pod čizmu muškarca, u kuću uz štednjak i muškarca učiniti superiornijim, vođama, lovcima, jer ipak oni su ti koji nose hlače? Nose hlače no i dalje su ovisni o ženi kao takvoj i svako neuspijevanje stavljanja „na svoje mjesto“ poraz je za muškarca. Ne jednog već “grad je pun vojnika i što misliš o javnoj kući„ pitanje je na koje dogradonačelnica ipak nije dala odgovor, a i bolje da nije jer i prethodnim odgovorima nanijela štetu ženama. Ovo je bio intervju o Svjetlani Lazić no ovo je bio i intervju o ženama općenito, o većinskom stavu društva prema njima. Uvredljivo, stereotipno i krajnje šarlatanski. Ma koliko god nekome bilo zabavno i smješno, portal je javan, od portala se očekuje kao i od autora da bez obzira na osobno mišljenje poštuje različitost, a ne nanosi štetu.
Želimo zdravo društvo, a samo takvo može biti i zasnivati se na odnosu jednakosti. Kada ne budemo propitivali koliko i koji spol može biti bolji i napredniji, već kada nećemo morati govoriti o podređenosti bilo koje vrste i prema bilo kome. Kada žene nećemo tretirati kao kvote u zastupljenosti, već kao ravnopravne partnere. Do tada, mediji su ti koji trebaju i moraju educurati i informirati, etički, profesionalno i kritički - no i društvo kao partner prozvati za ono loše, jer svi smo mi „nečiji prijatelji“.
Nakon što pogledate video intervju s dogradonačelnicom Petrinje i molimo da ostavite vaš komentar. Kako ste vi doživjeli taj intervju?
